
Sumnju u Friščićev
euroskepticizam sad su se obistinile. Tko
god da ga je percipirao kao antieuropejca, previše je
pojednostavnio stvari. Friščić nije tako jednostavan da bi
ga se bez ostatka moglo svrstati u ladicu s naljepnicom
'anti’. Njegovo ponašanje tijekom kratkotrajne
krize oko suspenzije ZERP-a za članice EU u neku je ruku europskije
nego onih kojima je proeuropska orijentacija zaštitni
politički znak. Friščić je rekao da
neće dići ruku za suspenziju ZERP-a i u
tome je ostao dosljedan. U SDP-u, a u konačnici i HNS-u, rekli su da će
podrati suspenziju ZERP-a jer im je vanija Europska unija. Na kraju
nisu digli ruku za suspenziju ZERP-a, jer im je od Europske unije bilo
vanije nešto drugo: zaigrati na kartu mogućeg raskola u
vladajućoj koaliciji.
Posve je shvatljivo što ih je zanio politički izazov
mogućega prečaca iz opozicije do vlasti, no na ispitu iz dosljednosti,
rezultat im je bio daleko ispod Friščićeva, kojeg su u
kuloarima već opisivali kao najnestabilniju komponentu vladajuće
garniture.
Je li Friščić ostao uz Sanadera samo zato što bi
stranci bilo nezgodno zahvaliti se na svim sinekurama u dravnoj
administraciji i javnim poduzećima, koje su joj pripale u podjeli
funkcija po stranačkom ključu? Moda!
Ali isto tako hipotetički, stvari se mogu postaviti i posve drugačije.
Tvrdo ostajući pri stavu da neće sudjelovati u ponovnom odgaðanju
ZERP-a za članice Europske unije, a da pritom nije razbio koaliciju,
Friščić je pokazao da se u politici moe biti različit, ali
ne i destruktivan. Zašto bi svako otkrivanje različitog
stava moralo završiti tako da se pompozno raskidaju
koalicije?
Zašto unutar Vlade sastavljene od različitih stranaka ne bi
smjelo biti različitih stavova, a da se sutra nastavi raditi zajedno?
Zašto, uostalom, različitih stavova ne bi bilo i unutar iste
stranke?
U vatrenom krštenju oko ZERP-a, Friščić se
pokazao veći europejac od socijaldemokrata i narodnjaka jer, za razliku
od njih, nije koketirao s izvanrednim izborima koji bi tek zakucali
tempo pregovora s EU.
Pritom je napravio i mali iskorak u razvoju demokracije,
dokazavši da se u različitosti moe ostati i konstruktivan i
kooperativan. Jasno, uz pomoć glavnog koalicijskog partnera kojem je
takoðer bilo stalo da HSS ne bude ponien i da dokae kako nije točno
da HDZ nuno uništava manje savezničke stranke.
Deana Kneević, Vecernji.hr