U prošloj godini Hrvatska je uvezla svjeeg voća u vrijednosti 184 milijuna dolara, dok je izvoz dosegnuo tek 26 milijuna dolara. Svjeeg povrća smo, pak, u 2008. izvezli u vrijednosti samo 10 milijuna dolara, a uvezli u vrijednosti čak 104 milijuna dolara.
Na zelenim trnicama i u trgovinama moe se tako pronaći argentinski limun, španjolske jagode, rajčice i paprike, austrijski luk ili talijanski krumpir.
Uzrok tako visokih vanjskotrgovinskih deficita, kad je voće u pitanju, kae glasnogovornik Hrvatske voćarske zajednice Frane Ivković, lei u tome što se voćarstvo predugo nije doivljavalo kao grana proizvodnje u koju vrijedi ulagati.
- Jedino voće u kojem je Hrvatska samodostatna je mandarina, jabuka smo prošle godine uvezli 35.000 tona, a proizveli 30.000 tona, ostalog voća uvozimo u prosjeku izmeðu 90 i 95 posto - kae Ivković, dodajući da se u proteklih gotovo 20 godina, otkad je samostalne drave, na uvoz voća utrošilo čak tri milijarde eura.
- Prema nekim procjenama koje smo izradili, potrebno nam je samo jednu milijardu eura ulaganja u voćarstvo da bismo se oslobodili uvoza onog voća koje moemo doma proizvoditi - ističe Ivković, napominjući da su kapitalna ulaganja i dravne subvencije značajno pomogle razvoju domaćeg voćarstva.
U uvjetima krize, smatra Ivković, voćari koji imaju otprije podignute nasade proći će više-manje bez problema, ali oni koji su nedavno startali mogli bi imati teškoća.
Ipak, procjenjuje Ivković, ako se nastavi s ulaganjima u voćarstvo, te se poveća interes mladih ljudi za tim poslom, u idućih pet-šest godina Hrvatska bi mogla biti samodostatna u čak 70 posto potrošnje voća.
Uz Francusku i Italiju Hrvatska je jedina zemlja u Europi koja ima preduvjete za uzgoj i kontinentalnog i mediteranskog i suptropskog voća.
Meðutim, Hrvatska je u toj grupi na zadnjemu mjestu. Na hrvatskim je intelektualcima, upozorava Ivković, da prepoznaju voćarstvo kao vrijedan posao, jer u zemljama EU-a gdje voćarstvo cvjeta upravo se fakultetski obrazovani ljudi bave tim poslom.
Predsjednik Zajednice udruga hrvatskih povrćara Zlatko Zagorec dri da bi Hrvatska s današnjim tempom ulaganja mogla samodostatnost u 80 posto potrošnje povrća postići u roku samo dvije do tri godine.
- U zimskom razdoblju najviše ovisimo o uvozu, no u ostatku godine sve je manje uvoza. Takoðer, krajnji korisnici, graðani i veletrgovci, sve više trae domaće povrće - kae Zagorec, napominjući kako domaćem povrtlarstvu nedostaje mrea u koju bi se povezali povrtlari iz cijele zemlje.
Cijene uvezenog i domaćeg povrća, kae Zagorec, kreću se „tu negdje“, meðutim, kvaliteta uvezenog povrća puno je lošija - tvrdi Zagorec, te dodaje da je domaća proizvodnja povrća isključivo u prvoj i drugoj klasi.
Trgovcima uvoznicima, ističe nadalje, ne moe se zamjeriti što uvoze jeftinije povrće iz susjednih zemalja poput BiH, Makedonije ili Crne Gore.
– Kolege u tim zemljama imaju i do 30 posto jeftinije inpute u startu. Cijene sjemena i repromaterijala kod nas su previsoke - ističe Zagorec, te dodaje kako i put od proizvoðača do krajnjeg korisnika takoðer treba skratiti.
Naime, to bi značilo da treba još više smanjiti broj „posrednika“. Inspekcije su u tom segmentu pojačane, no kau povrćari, šverc i dalje oteava njihovo poslovanje.
Slobodna Dalmacija