Istarska koza izumire
BUZET - Kokice se šeću po dvorištu. Iz štale se čuje roktanje svinja.
Nonić priprema vola za rad u polju. Na koronama sve bijelo od istarskih
koza i ovaca. Ove prizore moete vidjeti samo u filmovima. Tko u
današnje moderno doba još nema betona ispred svoje kuće, a ne daj Boe
da se tuda šeću još i koze! Svojim je kvalitetnim mlijekom istarska koza othranila mnoge naraštaje,
pa nije ni čudo da su joj Istrijani dali počasno mjesto na njihovu
grbu. No, kako stvari stoje, od istarske koze Istrijanima će ostati
samo slika jer simbol poluotoka - izumire. Pedesetih godina prošlog
stoljeća u Istri je bilo više od deset tisuća koza, danas ih ima samo
oko dvije tisuće.
Kao razlog drastičnom smanjenju te vrste ivotinje upanijski pročelnik
za poljoprivredu Milan Antolović navodi zakon kojim se prošlih
desetljeća zabranjivao uzgoj koza zbog uništavanja razvoja i rasta
šumske populacije. Stočarstvo je upitno na razini cijele drave.
U posljednje vrijeme ono se revitalizira, ali jako sporo, istaknuo je pročelnik Antolović. Situacija s autohtonom hrvatskom pasminom - istarskom ovcom polako dobiva nove dimenzije. Nakon što je 1998. istarska ovca stavljena u program zaštite izvornih pasmina, njen se broj polako povećava. U Istri trenutačno ima 12.500 ovaca, od toga 2500 čini autohtona istarska pasmina.
Ovce i koze zaštititi
- Cilj nam je zaštita i valorizacija istarske ovce. Krajem prošle godine dovršen je projekt kojim su dobivene gospodarske vrijednosti istarske ovce, a koji su nam neophodni za dovršetak programa zaštite istarskog ovčjeg sira. Elaborat o zaštiti sira trebao bi biti gotov do kraja 2008., kazao je pročelnik Antolović. Istarska ovca godišnje proizvede, za dvjestotinjak dana laktacije, 120 do 145 kg mlijeka pa je mnogi stočari uzgajaju kako bi proizveli sireve vrhunske kvalitete.
S obzirom na njezinu teinu, koristi se i za proizvodnju mesa, pa se planira i pokretanje izrade elaborata za stvaranje branda od njenog mesa, posebice janjetine. čini se da će istarsku ovcu dočekati sudbina podjednaka onoj istarskog vola iliti boškarina. Najprije ju je valjalo spasiti, pa razmnoiti, a zatim će je se, kao vrhunsku i izvornu deliciju s poluotoka, ponuditi na tanjuru mnogobrojnim svjetskim gurmanima. Pročelnik Antolović kae kako se situacija s kozama i ovcama u prošlosti stalno mijenjala. Nekad je bilo više koza, danas ima više ovaca.
Prema prvom popisu stočarstva iz 1869., na području Istre je bilo čak 160.000 ovaca. Za izvornu istarsku pasminu vrijedi uzrečica da je - crna ovca meðu bijelima. Naime, crna boja istarske ovce posebno je izraena. Tijelo joj je po bijeloj osnovi prošarano crnim pjegama, a trbuh i noge su u većini slučaja posve crni. Istarska ovca u prosjeku dosegne teinu 70 kg, a ovan je 30 kg tei. Pretpostavlja se da je riječ o mediteranskoj ovci na kojoj su ostavile trag talijanske pasmine, posebice bergamska ovca. Istarsku ovcu danas je moguće pronaći samo na potezu od Pazina prema Puli, naročito na Vodnjanštini, gdje je i evidentirano najviše njenih uzgajivača.
Pročelnik Milan Antolović ističe kako to područje obiluje velikim pašnjacima, vrstom područja koje je idealno za njen uzgoj. Na sjeveru poluotoka - ćićariji, mjestu prostranih pašnjaka, području gdje su se stanovnici oduvijek bavili stočarstvom, danas nije moguće pronaći nijednu crno-bijelu ovcu.
- Prave istarske ovce na Buzeštini već odavno nema. Posljednjih desetak komada evidentirano je ranih devedesetih.
Zanimljivo je da se broj koza na tom području čak i povećao.
Razlog vidim u tome što su mještani koji su se masovno bavili proizvodnjom kravljeg mlijeka prodali krave i kupili kozu kako bi imali mlijeka za vlastite potrebe - kae direktor Veterinarske ambulante Buzeta Branko Greblo. Napominje da trenutačno na Buzeštini i ćićariji ima oko stotinu koza, što je dosta optimistično jer je koza ipak istrijanski zaštitni znak.
U posljednje vrijeme ono se revitalizira, ali jako sporo, istaknuo je pročelnik Antolović. Situacija s autohtonom hrvatskom pasminom - istarskom ovcom polako dobiva nove dimenzije. Nakon što je 1998. istarska ovca stavljena u program zaštite izvornih pasmina, njen se broj polako povećava. U Istri trenutačno ima 12.500 ovaca, od toga 2500 čini autohtona istarska pasmina.
Ovce i koze zaštititi
- Cilj nam je zaštita i valorizacija istarske ovce. Krajem prošle godine dovršen je projekt kojim su dobivene gospodarske vrijednosti istarske ovce, a koji su nam neophodni za dovršetak programa zaštite istarskog ovčjeg sira. Elaborat o zaštiti sira trebao bi biti gotov do kraja 2008., kazao je pročelnik Antolović. Istarska ovca godišnje proizvede, za dvjestotinjak dana laktacije, 120 do 145 kg mlijeka pa je mnogi stočari uzgajaju kako bi proizveli sireve vrhunske kvalitete.
S obzirom na njezinu teinu, koristi se i za proizvodnju mesa, pa se planira i pokretanje izrade elaborata za stvaranje branda od njenog mesa, posebice janjetine. čini se da će istarsku ovcu dočekati sudbina podjednaka onoj istarskog vola iliti boškarina. Najprije ju je valjalo spasiti, pa razmnoiti, a zatim će je se, kao vrhunsku i izvornu deliciju s poluotoka, ponuditi na tanjuru mnogobrojnim svjetskim gurmanima. Pročelnik Antolović kae kako se situacija s kozama i ovcama u prošlosti stalno mijenjala. Nekad je bilo više koza, danas ima više ovaca.
Prema prvom popisu stočarstva iz 1869., na području Istre je bilo čak 160.000 ovaca. Za izvornu istarsku pasminu vrijedi uzrečica da je - crna ovca meðu bijelima. Naime, crna boja istarske ovce posebno je izraena. Tijelo joj je po bijeloj osnovi prošarano crnim pjegama, a trbuh i noge su u većini slučaja posve crni. Istarska ovca u prosjeku dosegne teinu 70 kg, a ovan je 30 kg tei. Pretpostavlja se da je riječ o mediteranskoj ovci na kojoj su ostavile trag talijanske pasmine, posebice bergamska ovca. Istarsku ovcu danas je moguće pronaći samo na potezu od Pazina prema Puli, naročito na Vodnjanštini, gdje je i evidentirano najviše njenih uzgajivača.
Pročelnik Milan Antolović ističe kako to područje obiluje velikim pašnjacima, vrstom područja koje je idealno za njen uzgoj. Na sjeveru poluotoka - ćićariji, mjestu prostranih pašnjaka, području gdje su se stanovnici oduvijek bavili stočarstvom, danas nije moguće pronaći nijednu crno-bijelu ovcu.
- Prave istarske ovce na Buzeštini već odavno nema. Posljednjih desetak komada evidentirano je ranih devedesetih.
Zanimljivo je da se broj koza na tom području čak i povećao.
Razlog vidim u tome što su mještani koji su se masovno bavili proizvodnjom kravljeg mlijeka prodali krave i kupili kozu kako bi imali mlijeka za vlastite potrebe - kae direktor Veterinarske ambulante Buzeta Branko Greblo. Napominje da trenutačno na Buzeštini i ćićariji ima oko stotinu koza, što je dosta optimistično jer je koza ipak istrijanski zaštitni znak.
Vecernji.hr