Povrtlarske kulture umjesto pšenice

Uzgoj povrtlarskih kultura (i voća) posljednjih je godina sve zastupljeniji u hrvatskoj žitnici - Baranji. Isplativost takve vrste proizvodnje, želja za promjenama i lakši plasman na tržištu natjerali su bivše ratare i stočare na dijametralno suprotan zaokret. Već nekoliko godina udjel povrtlarskih kultura tako je sve zastupljeniji i u Belju.

- Ove godine u Belju je zasaðeno gotovo 100 hektara povrtlarskih kultura, meðu kojima su najznačajnije mrkva, peršin i dinja - kažu beljski stručnjaci, napominjući kako uzgajaju još i mladi kupus, papriku te lubenice. Ističu kako je bitno naglasiti da su presadnice za navedene kulture takoðer proizvedene na Belju, što omogućuje potpunu kontrolu uzgoja. Kako je uzgoj povrća jedan od najzahtjevnijih uzgoja kultura pod “vedrim nebom”, u proizvodnji se koriste sva domaća i svjetska iskustva, od načina uzgoja, sortimenta do poljoprivredne mehanizacije u obradi tla i njezi biljaka.

- Mrkve, primjerice, sadimo u izdignutim redovima, čime osiguravamo bolje uvjete za rast korijena - tvrde beljci, dodajući kako dinje sade na foliju i pokrivaju tunelima. Kako bi osigurali dovoljnu količinu vlage koja je iznimno važna u uzgoju povrća, na beljskim se površinama koristi sustav navodnjavanja pomoću kišnih krila raspona 750 metara, koji svakodnevno natapaju povrtlarske kulture. Do kraja godine očekuju plasman približno 4.500 tona povrća uzgojenog na površinama beljskog povrtlarstva. Najveći udjel u ukupnom plasmanu, naglašavaju, imat će mrkva.

Povrtlarstvo je “in” u takozvanom individualnom sektoru. Meðutim, za razliku od prijašnjih godina, manje proizvoðače zabrinjavaju meteorološki uvjeti, sve veći uvoz i neredovito plaćanje kupaca.

- U ovom trenutku paprike i krastavaca imamo na približno 20 hektara obradivih površina - kaže Stojanka Omerbašić, upraviteljica PZ Rit iz Luga, dodajući odmah kako su površine u odnosu na prošlu godinu ipak upola smanjene.

- Nešto zbog meteoroloških uvjeta, a nešto zbog nereda na tržištu, bili smo prisiljeni prepoloviti proizvodnju. Gotovo cijeli asortiman izvozimo u Austriju, a preostali dio zadrugari prodaju na tržnici jer im je tako zaraðen novac znatno sigurniji od onog “imaginarnog” koji možda nikada neće dobiti oslanjajući se na nakupce i otkupljivače. Isto tako, moram reći da su cijene povrća koje im se nude mizerne, pa od zarade nakon mukotrpnog, gotovo cjelogodišnjeg rada, nema ništa - kaže. Ističe kako će ove godine i prinosi biti znatno manji. Muče ih nezapamćene količine padalina koje povrću štete kao i suša. Zadovoljstvo im, pak, predstavlja činjenica što su inozemni kupci izuzetno zadovoljni njihovim proizvodima.

- Većina naše proizvodnje obavlja se ispod vedrog neba, a tehnologijom koju primjenjujemo postižemo odličnu kvalitetu, objašnjava, napominjući kako takav način proizvodnje inozemni kupci posebno cijene, čemu su dokaz i narudžbe. Unatoč nedaćama, ne misle prestati s proizvodnjom, ali si ne mogu dozvoliti ni njezino značajnije širenje.

- Recesija je, banke nas više ne prate kao prije, a i rate kredita koje otplaćujemo znatno su veće nego prije. O čemu dalje pričati - podvlači na kraju Stojanka Omerbašić. Baranjsko povrće i voće sve češće stiže do polica domaćih i inozemnih trgovina, a ako se, kako bi željeli proizvoðači, ikada uvede red u tržište, bit će ga još više.

- Mrkve, primjerice, sadimo u izdignutim redovima, čime osiguravamo bolje uvjete za rast korijena - tvrde beljci, dodajući kako dinje sade na foliju i pokrivaju tunelima. Kako bi osigurali dovoljnu količinu vlage koja je iznimno važna u uzgoju povrća, na beljskim se površinama koristi sustav navodnjavanja pomoću kišnih krila raspona 750 metara, koji svakodnevno natapaju povrtlarske kulture. Do kraja godine očekuju plasman približno 4.500 tona povrća uzgojenog na površinama beljskog povrtlarstva. Najveći udjel u ukupnom plasmanu, naglašavaju, imat će mrkva.

Povrtlarstvo je “in” u takozvanom individualnom sektoru. Meðutim, za razliku od prijašnjih godina, manje proizvoðače zabrinjavaju meteorološki uvjeti, sve veći uvoz i neredovito plaćanje kupaca.

- U ovom trenutku paprike i krastavaca imamo na približno 20 hektara obradivih površina - kaže Stojanka Omerbašić, upraviteljica PZ Rit iz Luga, dodajući odmah kako su površine u odnosu na prošlu godinu ipak upola smanjene.

- Nešto zbog meteoroloških uvjeta, a nešto zbog nereda na tržištu, bili smo prisiljeni prepoloviti proizvodnju. Gotovo cijeli asortiman izvozimo u Austriju, a preostali dio zadrugari prodaju na tržnici jer im je tako zaraðen novac znatno sigurniji od onog “imaginarnog” koji možda nikada neće dobiti oslanjajući se na nakupce i otkupljivače. Isto tako, moram reći da su cijene povrća koje im se nude mizerne, pa od zarade nakon mukotrpnog, gotovo cjelogodišnjeg rada, nema ništa - kaže. Ističe kako će ove godine i prinosi biti znatno manji. Muče ih nezapamćene količine padalina koje povrću štete kao i suša. Zadovoljstvo im, pak, predstavlja činjenica što su inozemni kupci izuzetno zadovoljni njihovim proizvodima.

- Većina naše proizvodnje obavlja se ispod vedrog neba, a tehnologijom koju primjenjujemo postižemo odličnu kvalitetu, objašnjava, napominjući kako takav način proizvodnje inozemni kupci posebno cijene, čemu su dokaz i narudžbe. Unatoč nedaćama, ne misle prestati s proizvodnjom, ali si ne mogu dozvoliti ni njezino značajnije širenje.

- Recesija je, banke nas više ne prate kao prije, a i rate kredita koje otplaćujemo znatno su veće nego prije. O čemu dalje pričati - podvlači na kraju Stojanka Omerbašić. Baranjsko povrće i voće sve češće stiže do polica domaćih i inozemnih trgovina, a ako se, kako bi željeli proizvoðači, ikada uvede red u tržište, bit će ga još više.

Glas Slavonije