paroge udomaćene i na slavonskom stolu
{multithumb thumb_width=200 popup_type=none}
Devedesetih godina prologa stoljeća jedna je talijanska tvrtka zakupila u Istri sto hektara poljoprivrednog zemljita za proizvodnju bijelih paroga. Unatoč velikim početnim ulaganjima, već su nakon tri godine napustili proizvodnju te diljem svijeta traene kulture jer su izračunali da je proizvodnja donosila gubitke. ako nije mislio i Marko Hervojević iz Novog Sela kod Vinkovaca. Jo dok je bio na privremenom radu u Njemačkoj, često je razmiljao o vlastitom biznisu u domovini, a s obzirom na to da je već imao dosta iskustva iz tamonjeg povrtlarstva, otkrio je da bi proizvodnja paroga mogla biti unosna.
TNije se pokolebao ni kad su Talijani napustili proizvodnju na području Rae, gdje je takoðer boravio u potrazi za iskustvima. Usudio se uloiti uteðevinu u proizvodnju koja tek u estoj godini donosi puni rod i počne donositi veću financijsku korist. Bio je to rizik, to veći to u Hrvatskoj jo nitko nije proizvodio paroge i to je, posebice u Slavoniji, to nepoznata kultura. Jedino su u Primorju poznate i koritene bile divlje paroge, koje se ubiru u umama i pripremaju po narodnim receptima kao izvrstan i vrlo cijenjen specijalitet, ali i kao lijek.
No Hervojević je razbio sve predrasude i dokazao da i na slavonskoj zemlji paroga moe uspijevati. Na tri hektara vlastite oranice u Andrijaevcima posadio je Hervojević tzv. zelene paroge, i jo je i danas jedini proizvoðač te kulture u Hrvatskoj. Ne ali to je to učinio, jer je osigurao sigurnu zaradu svojoj obitelji i dodatne prihode za njezinu egzistenciju. Danas je Marko djelatnik Nexe Grupe, a poslove oko proizvodnje paroga vodi sin Viktor, koji se brine i o proizvodnji i o plasmanu.
- Na jednom hektaru uobičajen je prinos oko 3,5 tona, a mi imamo prinos i četiri tone, pa je i financijska korist veća - priča nam Viktor. Iako je, kae, u početku bilo tekoća s tritem, danas je paroga traena u svim krajevima Hrvatske. Kupci su Konzum, Billa, Zagrebačka veletrnica, hladnjače, restorani. Na područje Zagreba plasiraju najveće količine, ali posljednjih godina sve vie se paroga trai i u Slavoniji i drugim kontinentalnim krajevima. Imaju i vlastiti prijevoz s kamionskom hladnjačom, pa trite svaki dan dobiva svjeu robu. Otkupnom cijenom, oko 30 kuna po kilogramu, zadovoljni su ali, iako je proizvodnja vrlo skupa, korist je neupitna. O tome koliko je proizvodnja zahjevna, Viktor nam je ispričao:
- parogu je teko uzgajati. U proljeće se sije sjeme i najprije se proizvode sadnice, koje se presaðuju nakon godinu dana. Na dobro pripremljeno zemljite, uključujući naravno i propisanu gnojidbu, presaðuju se sadnice na meðuredni razmak od 110, a u redu 40 centimetara. Kultivira se rotofrezom. Potrebno je jedno kopanje godinje. Berba je ručna, kao i sortiranje i pakiranje. Za berbu koristimo posebne noeve, a za sortiranje posebne kalupe, pa trite dobiva izdanke iste duine i irine. Izračunali smo da po hektaru treba godinje tisuću sati fizičkoga rada, a cijela proizvodnja traje samo dva mjeseca, kada koristimo povremene radnike, nadničare - kae Viktor.
Ali i ovaj biznis, koliko god bio unosan, ima i svoje loe strane. Trite im nije ba uvijek naklonjeno, jer glavni kupci znaju uvesti paroge iz Italije, koje su, tvrde - jeftinije, pa naprave akciju i umjesto po 30 kuna prodaju paroge po 20 kuna. Jednom su zbog toga morali baciti 500 kilograma već sortiranih i upakiranih paroga. Ali, na sreću, to nije česta pojava.
www.glas-slavonije.hr