Uzgoj paroga
Mnogi ljudi –
stanovnici našeg priobalja i otoka – u proljeće, čim otopli, kreću u
potragu za divljim šparogama. No, nije to ništa novo. Divlju su šparogu
brali i koristili kao hranu i lijek već i stari Egipćani prije gotovo
4500 godina, a poznavali su je i brali svi narodi uz obale Sredozemlja,
ali i Kinezi koji od nje već nekoliko tisuća godina pripremaju lijekove
za razne bolesti. Meðutim, divlja šparoga najčešće raste na slabo
dostupnim mjestima – u kamenjaru obraslom rijetkim grmljem – pa nije
svakom lako dostupna. Stoga bi ljubitelji šparoge koji imaju svoj vrt
umjesto divlje mogli uzgojiti pitomu šparogu pa tako gotovo svakodnevno
na svom stolu imati ovo ukusno, delikatesno povrće. No, kako uzgojiti pitomu šparogu?
Otporna na hladnoću
Šparoga, pitoma kao i ona samonikla, je biljka koja voli toplo podneblje i mnogo, mnogo sunca te od vjetra zaštićen poloaj. Voli duboka, rahla, humusom bogata tla, a nikako ne podnosi kisela i teška, glinasta tla. Iako je šparoga biljka Mediterana i sličnih toplih područja – ona moe bez problema podnijeti i veću hladnoću. Naime, ovoj višegodišnjoj biljci nadzemni, zeleni dio se na jesen osuši i odumre, a podanak i zadebljalo korijenje pod slojem zemlje ili komposta lako prezimi. Ova biljka vrlo dobro podnosi i sušu. Meðutim, pitomoj šparogi treba ipak osigurati dovoljno vlage, prvenstveno u doba porasta izboja jer u nedostatku vlage izboji, odnosno vrhovi mladica koje upotrebljavamo kao povrće postaju gorkasti, pomalo drvenasti i neukusni.
Pitomu šparogu moemo u manjim vrtovima razmnoavati dijeljenjem podanka i korijena, dok se za veće nasade godinu dana ranije iz sjemena uzgoje sadnice koje se presaðuju na stalno mjesto. Za sadnju šparoge treba dobro pripremiti zemljište. To je nuno jer je šparoga višegodišnja biljka koja na jednom mjestu ostaje i 15-20 godina.
Dodavanje gnojiva
Najbolje je već na jesen tlo dobro očistiti, ukloniti sve korijenje i drvenaste dijelove bilja koje se prethodno nalazilo na tom zemljištu te tlo duboko preorati ili rigolati slično kao za sadnju vinograda. Na zemljištu lakše strukture dovoljno je preorati do dubine 35-40 cm, a na teim tlima mora se rigolati do 60 cm dubine kako bi se zemlja razrahlila. Prije duboke obrade potrebno je zemljište pognojiti s oko 5 t stajskog gnoja na 1000 četvornih metara nasada te s oko 12 dag NPK gnojiva 10-20-30 po četvornom metru te ga obradom unijeti u sve slojeve tla u kojem će se razvijati korijen. U proljeće je potrebno tlo dobro usitniti i poravnati, a zatim napraviti redove-jarke na razmaku od oko 120 cm. Širina jarka je oko 40 cm. U jarcima se na svakih 50 cm napravi humak od potpuno zrelog odstajalog stajnjaka i komposta i na njega rasprostre korijen jednogodišnje sadnice ili dijela busena, zatim se korijenje prekrije dobrom vrtnom zemljom na koju se raspe još sloj dobrog komposta te se sve zatrpa zemljom, tako da korjenov vrat s pupoljcima ne bude na većoj dubini od 15 cm. Uz presadnice se obično postavlja kolac za koji će se ljeti vezati stabljike koje doseu visinu i do metar i pol. Tijekom vegetacije u prvoj i drugoj godini šparoge, odnosno njeni izbojci, ne beru se, već se biljke njeguju – plitko okopavaju i po potrebi zalijevaju – kako bi se sadnice što bolje razvile i ojačale.
Berba u trećoj godini
Berba počinje tek u trećoj godini, a i tada se bere samo 4-5 izboja, dok tek četvrte i narednih godina šparoge donose pun rod. Pri tom valja napomenuti da je šparoga dvodomna biljka, odnosno da postoje i muške i enske biljke koje se po izgledu sadnica ne razlikuju pa u nasadu obično bude oko polovica muških, a polovica enskih biljaka. One se razlikuju u urodu i kvaliteti uroda. Naime, dok enske biljke daju manji broj debljih izbojaka, muške biljke daju veći broj nešto tanjih izbojaka. Tako jedna enska biljka daje 10 do 15 izbojaka, a muška 15 do 20 kvalitetnih izbojaka za potrošnju. Ostale izbojke ne treba brati, već ih treba ostaviti da se i dalje razvijaju i ishrane biljku kako bi ona i u idućim godinama dala dovoljno kvalitetnih mladih izdanaka.
Da bi izdanci bili sočni i svijetle boje, šparogu u proljeće treba zagrnuti, a kada izboj samo vrhom proviri ispod zemlje ili je samo malo nadigne treba ga paljivo odrezati. Šparoga se bere u svibnju i lipnju, a berba traje nešto manje od dva mjeseca.
Branje i čuvanje
Šparoge je najbolje brati vrlo rano ujutro ili predvečer kada nije jaka ega, a ubrane izbojke treba odmah staviti u hladnu prostoriju. Najbolje ju je potrošiti što prije jer se na sobnoj temperaturi šparoga ne moe dugo drati, dok se u hladnjaku moe čuvati 4-5 dana, a da ne izgubi mnogo od svoje kvalitete. Ukoliko imate iz svog kućnog vrta viška šparoga koje ne moete odmah potrošiti – moete je blanširati i staviti u zamrzivač pa ćete moći uivati u ovom delikatesnom povrću i u vrijeme kada ga u vrtu više ne bude.
Šparoga, pitoma kao i ona samonikla, je biljka koja voli toplo podneblje i mnogo, mnogo sunca te od vjetra zaštićen poloaj. Voli duboka, rahla, humusom bogata tla, a nikako ne podnosi kisela i teška, glinasta tla. Iako je šparoga biljka Mediterana i sličnih toplih područja – ona moe bez problema podnijeti i veću hladnoću. Naime, ovoj višegodišnjoj biljci nadzemni, zeleni dio se na jesen osuši i odumre, a podanak i zadebljalo korijenje pod slojem zemlje ili komposta lako prezimi. Ova biljka vrlo dobro podnosi i sušu. Meðutim, pitomoj šparogi treba ipak osigurati dovoljno vlage, prvenstveno u doba porasta izboja jer u nedostatku vlage izboji, odnosno vrhovi mladica koje upotrebljavamo kao povrće postaju gorkasti, pomalo drvenasti i neukusni.
Pitomu šparogu moemo u manjim vrtovima razmnoavati dijeljenjem podanka i korijena, dok se za veće nasade godinu dana ranije iz sjemena uzgoje sadnice koje se presaðuju na stalno mjesto. Za sadnju šparoge treba dobro pripremiti zemljište. To je nuno jer je šparoga višegodišnja biljka koja na jednom mjestu ostaje i 15-20 godina.
Dodavanje gnojiva
Najbolje je već na jesen tlo dobro očistiti, ukloniti sve korijenje i drvenaste dijelove bilja koje se prethodno nalazilo na tom zemljištu te tlo duboko preorati ili rigolati slično kao za sadnju vinograda. Na zemljištu lakše strukture dovoljno je preorati do dubine 35-40 cm, a na teim tlima mora se rigolati do 60 cm dubine kako bi se zemlja razrahlila. Prije duboke obrade potrebno je zemljište pognojiti s oko 5 t stajskog gnoja na 1000 četvornih metara nasada te s oko 12 dag NPK gnojiva 10-20-30 po četvornom metru te ga obradom unijeti u sve slojeve tla u kojem će se razvijati korijen. U proljeće je potrebno tlo dobro usitniti i poravnati, a zatim napraviti redove-jarke na razmaku od oko 120 cm. Širina jarka je oko 40 cm. U jarcima se na svakih 50 cm napravi humak od potpuno zrelog odstajalog stajnjaka i komposta i na njega rasprostre korijen jednogodišnje sadnice ili dijela busena, zatim se korijenje prekrije dobrom vrtnom zemljom na koju se raspe još sloj dobrog komposta te se sve zatrpa zemljom, tako da korjenov vrat s pupoljcima ne bude na većoj dubini od 15 cm. Uz presadnice se obično postavlja kolac za koji će se ljeti vezati stabljike koje doseu visinu i do metar i pol. Tijekom vegetacije u prvoj i drugoj godini šparoge, odnosno njeni izbojci, ne beru se, već se biljke njeguju – plitko okopavaju i po potrebi zalijevaju – kako bi se sadnice što bolje razvile i ojačale.
Berba u trećoj godini
Berba počinje tek u trećoj godini, a i tada se bere samo 4-5 izboja, dok tek četvrte i narednih godina šparoge donose pun rod. Pri tom valja napomenuti da je šparoga dvodomna biljka, odnosno da postoje i muške i enske biljke koje se po izgledu sadnica ne razlikuju pa u nasadu obično bude oko polovica muških, a polovica enskih biljaka. One se razlikuju u urodu i kvaliteti uroda. Naime, dok enske biljke daju manji broj debljih izbojaka, muške biljke daju veći broj nešto tanjih izbojaka. Tako jedna enska biljka daje 10 do 15 izbojaka, a muška 15 do 20 kvalitetnih izbojaka za potrošnju. Ostale izbojke ne treba brati, već ih treba ostaviti da se i dalje razvijaju i ishrane biljku kako bi ona i u idućim godinama dala dovoljno kvalitetnih mladih izdanaka.
Da bi izdanci bili sočni i svijetle boje, šparogu u proljeće treba zagrnuti, a kada izboj samo vrhom proviri ispod zemlje ili je samo malo nadigne treba ga paljivo odrezati. Šparoga se bere u svibnju i lipnju, a berba traje nešto manje od dva mjeseca.
Branje i čuvanje
Šparoge je najbolje brati vrlo rano ujutro ili predvečer kada nije jaka ega, a ubrane izbojke treba odmah staviti u hladnu prostoriju. Najbolje ju je potrošiti što prije jer se na sobnoj temperaturi šparoga ne moe dugo drati, dok se u hladnjaku moe čuvati 4-5 dana, a da ne izgubi mnogo od svoje kvalitete. Ukoliko imate iz svog kućnog vrta viška šparoga koje ne moete odmah potrošiti – moete je blanširati i staviti u zamrzivač pa ćete moći uivati u ovom delikatesnom povrću i u vrijeme kada ga u vrtu više ne bude.