S druge strane, bude li ove godine prinos samo 3.500 tona rajčica, to bi moglo ozbiljno ugroziti preradu u tvornici i budućnost investicije, pa je apelirao na poljoprivrednike da proizvedu više. Podravka nema namjeru odustati od prerade rajčica, jer se ona kao sirovina koristi i za druge Podravkine proizvode, ali, prema riječima Žekića, to mora biti isplativo.

Podsjetio je na lanjski dogovor izmeðu Istarske županije, Grada Umaga, udruge proizvoðača »Pomidor« i Podravke da će zajedno stvoriti uvjete za gradnju novog pogona.
- Rečeno je da će Grad i Županija, pored lokacije, osigurati barem još jednog ozbiljnog investitora i to preko Istarske razvojne agencije koja ga je trebala privući. Podravka ne može sama snositi cijelu investiciju, sudjelovala bi do 20 posto, uz preuzimanje kompletne proizvodnje, hale i ostalih aktivnosti. Meðutim, našli smo se u pat-poziciji – stvari se ne pomiču s mjesta jer nitko ne poduzima prvi korak, ali se na Podravku stalno vrši pritisak. Željeli bismo da tvornica ostane u Umagu jer je to i širi društveni interes, napomenuo je naš sugovornik.

Za usporedbu, u češkoj se godišnje proizvede 12 tisuća tona rajčica, Maðarskoj 130 tisuća, Poljskoj 195 tisuća, Italiji sedam milijuna, a u Turskoj skoro deset milijuna tona. Kina je nenadmašiva s 30 milijuna tona godišnje i otkupnom cijenom od deset do dvanćst lipa po kilogramu.

- Još će jedan problem nastati kada Hrvatska uðe u Europsku uniju jer industrijska rajčica spada u kulture za koju se odreðuje kvota. Zatečeno stanje odredit će nam budućnost. Stoga je nužno da se što prije počne proizvoditi najmanje deset tisuća tona. Podravka će moći prihvatiti konkurentnu cijenu otkupa na razini europskih proizvoðača. Grad Umag svoje »pomidoraje« sufinancira sa 140 tisuća kuna na godinu za kupnju sadnica, a tom pozitivnom primjeru morale bi se pridružiti država i Županija, smatra Žekić.
U zadnje dvije godine često smo pisali i o strahu 67 radnika tog pogona jer ne znaju što će biti s njihovim radnim mjestima.

- Zaposlenici Podravke imaju jasno definiran status kolektivnim ugovorom. Njihova su radna mjesta zagarantirana i zaštićena. Osim tvornicu, u Umagu imamo i prodaju. Ne moraju se bojati jer je svaku stavku kolektivnog ugovora Podravka dosad uvijek poštovala. Trenutno nema sirovine za rad, pogon ne radi, a svejedno većina od 67 radnika sjedi doma i prima punu plaću. Ako doðe do zatvaranja tvornice, što je samo pretpostavka, svi bi djelatnici bili zbrinuti otpremninama, istaknuo je Žekić.

Medijsku prašinu podignula je objava o prodaji terena uz more na kojem se već desetljećima nalazi pogon Povrće, što je za 60-ak milijuna kuna kupio Raiffeissen Leasing. Odmah zatim Podravka je od njih iznajmila zemlju i tvorničku opremu. To je takoðer uvuklo neizvjesnost i nesigurnost meðu radnike i graðane.
- Teren smo prodali i uzeli ga u leasing od banke, čime smo pokušali utjecati na usklaðivanje tržišne i knjigovodstvene vrijednosti. U suštini se ništa nije promijenilo, iznio je pomoćnik predsjednika Uprave Podravke, dodavši da će se proizvodnja u starom pogonu u središtu Umaga po njihovom planu sigurno odvijati ove, a vjerojatno još i iduće godine.

Na upit kako su potrošili dobivenih 60-ak milijuna kuna, tj. hoće li biti uloženi u industrijskoj zoni Ungarija, Žekić je odgovorio da će se dio toga, kada doðe vrijeme, investirati u novu tvornicu, a ostatak je iskorišten za poslovanje. O detaljima nije mogao govoriti, kao ni jesu li tim novcem pokriveni neki gubici, jer službeni rezultati o lanjskom poslovanju Podravke još nisu objavljeni.

www.glasistre.hr