Panika oko mesa nije Friščićev cilj

{multithumb thumb_width=135 popup_type=none}
Pred ministrom poljoprivrede Božidarom Pankretićem vruće je agrarno ljeto. Pod utjecajem kretanja cijena hrane u svijetu rastu i cijene u Hrvatskoj , a unatoč upozorenjima Vlade kako nema razloga da Hrvati jedu skuplju hranu, cijene u trgovinama ipak su svaki dan sve veće.

Za otprilike mjesec dana Pankretić će voditi i bitku za otkupnu cijenu pšenice. To i nije neka novost jer su gotovo sve hrvatske vlade dosad u srpnju imale teške pregovore oko cijene pšenice, unatoč proklamiranoj priči da se država neće miješati u tržište.

Najave seljaka da će tražiti dvostruko veću cijenu veliki je test za Pankretića. S druge strane, priča o velikom uvozu mesa sumnjive kvalitete, koju je prošli tjedan otvorio upravo šef Pankretićeva HSS-a Josip Friščić, bit će takoðer test za ministra poljoprivrede koji želi uvesti red na tržište te mjerama agrarne politike postići samodostatnost u toj proizvodnji kako se ne bi ovisilo o uvozu.

Prošli tjedan otvorena je priča o prevelikom uvozu mesa iz cijelog svijeta. Koliko danas Hrvati mogu biti sigurni u ono što im se nudi na tržištu i prodaje kao domaći brand?

- Hrvatska je otvoreno tržište i mislim da je priča o mesu malo prenapuhana. Predsjednik HSS-a Friščić otvaranjem te teme htio je potencirati važnost novog Pravilnika o deklariranju te podizanja svijesti potrošača u Hrvatskoj, kao i želju da se sve hrvatske snage usmjere na povećanje domaće proizvodnje zbog svih trendova na svjetskom tržištu, a nije mu želja bila dizati paniku. Naša zakonodavna regulativa usklaðuje se s EU, ali potrebno je u praksi više provoditi pravilnike koji su na snazi i kontrole.

Pravilnik o deklariranju i označavanju hrane, koji će u punoj primjeni biti 2009. godine, natjerat će sve da na deklaracijama označe što točno sadrže njihovi proizvodi i iz kojih zemalja dolaze sastojci. Potrošač će tako moći sam odlučiti želi li ili ne želi kupovati proizvode koji su mu ponuðeni na tržištu. Najbitnije je utjecati na to da se mijenja i svijest naših potrošača te da sami odlučuju što žele kupiti i jesti jer tako utječu na one koji im prodaju robu koja to možda i nije.

Naš je cilj da provedemo strategiju u poljoprivredi tako da postignemo samodostatnost u proizvodnjama u kojima danas nismo konkurentni. Upravo radi toga nastojimo da se sve više investira u poljoprivredu, da potaknemo razvoj stočarske proizvodnje, gradnju novih farmi i slično, kako bi se podigla razina proizvodnje i kako bi cijene domaćih sirovina postale konkurentne onome što sada zbog nižih cijena dolazi iz svijeta.

U cijelom tom lancu važno je uključiti i prehrambenu industriju da se više oslanja na domaću sirovinu. Mi imamo tradiciju i kvalitetu proizvodnje, a uvjeren sam da možemo podići i proizvodnju do naših potreba upravo zato što se tek sada vidi koliko je hrana postala važan čimbenik, posebice danas kad više nije jeftina roba.

Vjerujete li u prehrambene proizvode koje kupujete i koji se nalaze na našem tržištu?

- Nije na meni da vjerujem ili ne vjerujem u ono što se nudi na tržištu. I ja sam potrošač koji kupuje proizvode prema nekim svojim kriterijima i povjerenju u pojedine proizvoðače. Hrvatska je otvoreno tržište, tvrtke imaju svoju logiku poslovanja i nitko im ne može zabraniti uvoz. Naš je cilj da hrvatsko selo i naša proizvodnja postanu konkurentni te da se na konkurentan način napravi red na tržištu, odnosno da se sirovina nabavlja na domaćem tržištu po konkurentnim cijenama, što se već dogaða u pojedinim proizvodnjama.

Najavili ste zemljišnu reformu kojom se planira uvesti ograničenje vlasništva nad zemljom od maksimalno 300 hektara, kao i porez za neobraðeno zemljište?

- Poljoprivredno zemljište je ograničen resurs od posebnog značaja za državu. Postoje ideje o ograničavanju visine površina koje se mogu imati u vlasništvu, a takvo što postoji i u susjednim zemljama. Moramo vidjeti što je primjereno za Hrvatsku. Ubrzavamo sve reforme, od zemljišne do kapitalnih ulaganja, jer smo postali svjesni da je investiranje u poljoprivredu iznimno važno. Hrvatska ima šanse u poljoprivredi, ali treba ulagati u nove tehnologije, sreðivanje zemljišta, okrupnjivanje i slično jer ćemo samo tako biti konkurentni.

Zahvatom u zemljišnu politiku želimo potaknuti proizvodnju na oko milijun neobraðenih hektara, ali ne tako da ta zemlja doðe u ruke spekulanata koji žele zaraditi na njoj, nego onih koji se žele i mogu baviti poljoprivredom. Upravo radi toga pokrenut ćemo kreditne linije i postaviti stroge kriterije kako sve to provesti.

Nedavno ste oštro napali Upravu Petrokemije i rekli da ne pristajete na dizanje cijena mineralnog gnojiva. No, gnojivo je ipak skuplje?

- Kad smo prvi put sjeli s Upravom Petrokemije, tražili su rast od 40 posto, pa smo to smanjili na 18 posto. Jasno su nam bili predočeni razlozi dizanja cijena i da to nije samostalna želja Uprave, nego utjecaj svjetskog tržišta. Tada smo pristali na to. Prilikom drugog poskupljenja jasno sam rekao da će to u budućnosti izazvati neke lančane reakcije i da svatko mora snositi odgovornost za svoje odluke.

Hoćete reći da će doći do rasta cijena hrane? Očekujete li više cijene ovoga ljeta ili jeseni?

- Kao Vlada smo već odradili jedan velik posao, odnosno uspjeli smo zadržati cijene u realnom okviru, i to kroz isplatu odštete za sušu, interventne potpore te dogovor s mlinarima i pekarima, tj. proizvoðačima i trgovcima. Odradili smo korektan posao nakon naglog udara na cijene koji se dogodio poslije Nove godine. Zbog globalnih kretanja u poljoprivredi i situacije s hranom u svijetu mnoge se stvari mijenjaju, pa se otvaraju i šanse za hrvatske proizvoðače hrane.

Niste mi odgovorili mogu li graðani očekivati udar na cijene i svoj standard?

- Ono što se bude dogaðalo u našem okruženju, dogaðat će se i kod nas. Kao Vlada nastojat ćemo da ne doðe do udara. Stalno raspravljamo o tome jer je hrana postala top-tema u cijelom svijetu. Mislim da ćemo znati odgovoriti na ta iskušenja. Graðani se ne trebaju bojati cjenovnog booma ili toga da će hrana kod nas postati luksuzna roba.

Teško je predviðati cijene s obzirom na trendove u svijetu. Ako budu previše rasle, Vlada će intervenirati, ali ne bi bilo dobro ‘kuhati’ jer treba vidjeti što će se dogaðati. Zbog globalne situacije s hranom dobro je i to što možemo angažirati naše proizvodne kapacitete koji godinama nisu bili u punoj funkciji.

Koliku cijenu pšenice očekujete ove godine? Seljaci traže od dvije kune naviše, što je dvostruko više nego lani.

- Očekujem da će cijena biti tržišna. Bilo bi krivo da sada procjenjujem i tako napuhavam ili smanjujem cijenu. Cijena pšenice bit će onakva kakvu dogovore otkupljivači i proizvoðači, ali mislim da će proizvoðači ove godine zaraditi na pšenici, što se u prošlosti možda nije dogodilo.

Ako se ne uspiju dogovoriti, hoće li se država uključiti u otkup?

- Država neće sudjelovati u tom dijelu.

Prošle smo godine izvezli 400.000 tona pšenice, a sada uvozimo 100.000 tona. Nije li to nelogično budući da je cijena sada dosegnula povijesni rekord?

- Svi znamo kakva je bila situacija prošle godine, od suše do drugih velikih globalnih poremećaja. Teško je u poljoprivredi predviðati stvari. Lani su izvezene stare zalihe pšenice, od prethodnih godina. Pobornik sam toga da država treba imati u zalihama količinu kojom može intervenirati na tržištu prema potrebi. No, ostavimo to po strani. Najvažnije je uvesti tržišni red za žitarice i donijeti zakon o skladišnici kako bi proizvoðač mogao staviti pšenicu u silos i prodati je onda kad njemu to cjenovno odgovara.

No, na snazi je zabrana izvoza pšenice, a zakon o skladišnici još ne postoji. Nije li hrvatski seljak u pat-poziciji jer ne može svoju pšenicu prodati izvan Hrvatske, niti je čuvati da bi je prodao po boljoj cijeni? Očekujete li ipak da će cijena biti veća od dvije kune?

- Ne želim to procjenjivati, ali ponavljam kako sam siguran da će ove godine biti zarade na pšenici. Mnogo su godina seljaci na pšenici gubili ili bili na nuli, a ove će godine zaraditi.

Otkako ste ministar, dva puta ste državnim novcem intervenirali na tržište mesa, a sada proizvoðači najavljuju rast cijena mesa. Kako to objašnjavate?

- Morali smo intervenirati na tržište zbog hiperprodukcije i niskih cijena kako proizvoðači ne bi odustali od uzgoja. Loše bi bilo da izgubimo uzgajivače i postanemo ovisni o uvozu, pa smo davali potpore direktno proizvoðačima da ne bi prekinuli ciklus proizvodnje. Što se tiče cijene mesa, proveli smo analize i utvrdili da je, primjerice, cijena svinjskog mesa u ožujku bila 15 posto niža nego 2003. godine. Cijena junećeg mesa je niža oko deset posto. Po cijenama mesa smo daleko ispod prosjeka u okruženju.

Vesna Pusić, šefica Nacionalnog odbora za praćenje pregovora s EU, nedavno je pohvalila rad vašeg ministarstva. Znači li to da ste se odmah ubacili u ‘petu brzinu’, što je od Vlade tražio premijer?

- U dijelu posla koji se tiče integracija i približavanja EU moje ministarstvo zaista ubrzano radi. Nismo u petoj, nego u još kojoj brzini iznad toga. Iako se ubrzano radi na zakonodavnom usklaðivanju, ipak vodimo računa da taj posao, uz brzinu koju je nametnuo Sanader, bude i kvalitetno odraðen.

Je li hrvatsko selo spremno za EU?

- To je teško predviðati. Poljoprivreda niti jedne nove članice nije bila spremna, pa se na kraju pokazalo da su svi povećali dohodak. Dovoljno je sjetiti se Poljske čiji su se seljaci oštro suprotstavljali ulasku, a sada su zadovoljni. Moramo biti svjesni da se situacija s globalnom poljoprivredom mijenja jer hrana postaje tražena roba.

Iako je donedavno postojao strah zbog pregovora o kvotama za proizvodnju mlijeka, danas je situacija potpuno drukčija. Europska skladišta, koja su imala tržišni višak, danas su gotovo prazna zbog velike potražnje u svijetu za maslacem, mlijekom u prahu i slično. Već se počelo govoriti o tome da će u perspektivi biti ukinute proizvoðačke kvote za mlijeko, što nam, naravno, ide naruku u pregovorima.

Konkurentnost ribarstva umjesto ZERP-a

Jeste li vi i vaša stranka zadovoljni provedbom koalicijskog sporazuma i onoga što ste tražili za selo i poljoprivredu?

- Ova koalicija je bitan iskorak kad je riječ o koalicijskom dogovaranju i formiranju Vlade. Imamo jasan program koji je čak i dinamički definiran, a ne samo programski, i on odreðuje stvari. Kao operativac, ja samo odreðujem i ispunjavam taj program.

Dogovor je takav da nitko od nas ne smije gledati samo svoju kućicu, niti smo u koaliciju ušli s takvim namjerama, nego svi dijelimo i dobre i loše stvari. To se pokazalo kao pozitivan iskorak. Mnogi su nas plašili, primjerice autoritetom premijera, ali moram reći da smo u ovom razdoblju, od formiranja Vlade, imali iznimno korektne odnose od kolega ministara do samog premijera. Svi imamo zajedničke ciljeve, definirane sporazumom, i zajedno radimo.

Ipak, HSS danas šuti o ZERP-u?

- U subotu sam bio na porinuću modernog ribarskog broda. Dosta se investira u obnovu ribarske flote i planira se dodatno povećanje investicija. Moje će ministarstvo kroz proračun i operativne programe povesti mnogo veću brigu za hrvatsko ribarstvo, i to od ulaganja u nove brodove, preko gradnje infrastrukture do poticanja razvoja marikulture. Svim tim možemo podići konkuretnost našeg ribarstva i u tom bi se dijelu trebao ublažiti negativan efekt odgode ZERP-a.

Znači li to da ZERP nije niti bio tako veliko političko pitanje kao što se činilo budući da danas najavljujete da se praktičnim mjerama može poboljšati hrvatsko ribarstvo?

- Nemojmo zaboraviti ZERP. On je na snazi, a odgoðen je privremeno do ulaska u EU, odnosno ne vrijedi za zemlje članice EU.

Mi smo kao stranka napomenuli što on znači za nas i koja pitanja najdirektnije dodiruje.

Predsjednik Friščić je jasno rekao da politički ne odustajemo od pitanja granice i za to imamo čvrst stav. Kad je riječ o onima koji su smatrali da će koalicija na pitanju ZERP-a ‘polomiti zube’, mislim da su se razočarali. HDZ i HSS zadržali su korektan i dobar odnos.

Ja znam koji je moj operativni posao i što trebam raditi kako bi se kompenzirao dio lošeg efekta odgode ZERP-a.

www.jutarnji.hr