Lika se nosi i u Londonu
TRNOVAC - Kada je prije četiri godine Sonja Marković iz Trnovca
odlučila registrirati obrt za izradu vunenih suvenira, nije
ni sanjala da će imati više narudbi iz Primorja i Dalmacije
nego iz Like, a stigle su u početku ove godine. Sonja je konfekcionarka odjeće i dugo je radila u gospićkoj konfekciji Sloga koja je proizvodila ličke kape i torbe. Godinama je bila bez posla i htjela je iskoristiti znanje i obnoviti proizvodnju ličke kape kao originalnog suvenira koji više nitko ne proizvodi u Lici.
Pretanka
čoja
- Kupila sam i jedan kompjutorski upravljan stroj a imam i tamburejku, Singerov stroj za vezenje oboda kape - kae Sonja. Prošla je godina već bila bolja. U Trnovac su po kape odlazili mnogi, a meðu njima i predstavnici Obrtničke komore i Centra za poduzetništvo, kako bi njene radove ponijeli na različite sajmove po Hrvatskoj i svijetu.
- Očekujem da će mi ova godina biti najbolja od svih dosad. Iz Šibenika sam dobila ponudu i uzorak za izradu šibenske kape - kae Sonja.
Samo za nas i naše čitatelje demonstrirala je vezenje oboda kape za narudbu koju je dobila od KUD-a iz Novog Vinodolskog. Vinodolčani su naručili čak 20 kapa po uzoru na njihovu staru kapu rapčinac, na kojoj je vez star stotinu godina, koji je Sonja bez problema napravila prema njihovu crteu. Majstorica Sonja se ali da teško nabavlja čoju od koje se prave ličke kape i da je slabija od one koja se nekad proizvodila.
Obnova starih kapa
Stara čoja nije se mogla rezati škarama nego su za to trebali kalup i presa, pa je i kapa bila čvršća, bolje je izgledala i ljepše je stajala na glavi.
- Od te stare čoje nekad su ličke kape tjeme imale u obliku tuljka. To se na kalupu prešalo pod parom kako bi se zadrao oblik, a onda se vezao vez i na tjemenu, čega danas nema.
Ponekad na tjemenu napravim hrvatski dravni grb, grb Gospića ili Ličko-senjske upanije, ali ljudi najradije kupuju čistu kapu na kojoj piše samo Lika - kae Sonja.
U Trnovac dolaze ljudi podrijetlom Ličani koji u obitelji imaju stare, iznošene i oštećene ličke kape, koje bi eljeli obnoviti, a Sonja ima napravi istu takvu ali - novu.
Ti su naručitelji zadovoljni poslom i javljaju se i kasnije ili svrate kada doðu u Liku. A bilo je i kapa koje su završile čak u Londonu, dosta kupaca ima u Slavoniji, a kupuje ih i Društvo Ličana u Poegi.
- Kupila sam i jedan kompjutorski upravljan stroj a imam i tamburejku, Singerov stroj za vezenje oboda kape - kae Sonja. Prošla je godina već bila bolja. U Trnovac su po kape odlazili mnogi, a meðu njima i predstavnici Obrtničke komore i Centra za poduzetništvo, kako bi njene radove ponijeli na različite sajmove po Hrvatskoj i svijetu.
- Očekujem da će mi ova godina biti najbolja od svih dosad. Iz Šibenika sam dobila ponudu i uzorak za izradu šibenske kape - kae Sonja.
Samo za nas i naše čitatelje demonstrirala je vezenje oboda kape za narudbu koju je dobila od KUD-a iz Novog Vinodolskog. Vinodolčani su naručili čak 20 kapa po uzoru na njihovu staru kapu rapčinac, na kojoj je vez star stotinu godina, koji je Sonja bez problema napravila prema njihovu crteu. Majstorica Sonja se ali da teško nabavlja čoju od koje se prave ličke kape i da je slabija od one koja se nekad proizvodila.
Obnova starih kapa
Stara čoja nije se mogla rezati škarama nego su za to trebali kalup i presa, pa je i kapa bila čvršća, bolje je izgledala i ljepše je stajala na glavi.
- Od te stare čoje nekad su ličke kape tjeme imale u obliku tuljka. To se na kalupu prešalo pod parom kako bi se zadrao oblik, a onda se vezao vez i na tjemenu, čega danas nema.
Ponekad na tjemenu napravim hrvatski dravni grb, grb Gospića ili Ličko-senjske upanije, ali ljudi najradije kupuju čistu kapu na kojoj piše samo Lika - kae Sonja.
U Trnovac dolaze ljudi podrijetlom Ličani koji u obitelji imaju stare, iznošene i oštećene ličke kape, koje bi eljeli obnoviti, a Sonja ima napravi istu takvu ali - novu.
Ti su naručitelji zadovoljni poslom i javljaju se i kasnije ili svrate kada doðu u Liku. A bilo je i kapa koje su završile čak u Londonu, dosta kupaca ima u Slavoniji, a kupuje ih i Društvo Ličana u Poegi.
Vecernji.hr