Budućnost poljoprivrede je u uzgoju povrtlarskih kultura u plastenicima i staklenicima u strogo kontroliranim uvjetima gdje nema opasnosti od suša, leda ili poplava koja u samo jednom danu može uništiti cjelogodišnji rad i trud – tvrdi Željko Krolo, vlasnik tvrtke Zarja koja kod Vukovara i Dugog Sela posjeduje moderno izgraðene i opremljene plastenike i staklenike. U plasteniku površine dva hektara na ulazu u Vukovar već godinama se uspješno proizvode krastavci koji se prodaju po hrvatskim trgovinama. U meðuvremenu se u dugoselskom stakleniku, koji se prostire na 3,7 hektara, proizvode rajčice koje će se od ove godine prodavati na španjolskom tržištu.

Državni poticaji u poljoprivredi ipak daju rezultate, a to pokazuju i podaci proizvodnje voća i povrća za prošlu godinu. Lani su gotovo sve vrste povrća imale rast proizvodnje. Proizvedeno je 44 posto više mrkve, jednako toliko i cikle, a znatan je bio i rast proizvodnje kupusa - od 36 posto. Ulaganja državnih poticaja pokrenuli su farmere da se više okreću profitabilnoj proizvodnji povrća i voća, pa je lani proizvodeno i 16 posto više jabuka te 26 posto više lubenica, a proizvodnja mandarina i maslina podbacila je više zbog vremenskih nepogoda nego zbog pada nasada. Iako proizvodnja raste, Hrvatska i dalje uvozi enromne količine voća i povrća. Samo je lani uvezeno 98.000 tona povrća , vrijednog više od 90 milijuna dolara, te 167.105 tona voća, u vrijednost od 150 milijuna dolara. Tako je na tržište stiglo čak 10.000 tona rajčice, oko 17.000 tona luka, 20.000 tona jabuka itd.

Europsko tržište ima goleme potrebe za egzotičnim voćem i povrćem. Te potrebe ne bi se zadovoljile čak ni kada bi se sve poljoprivrede površine u Hrvatskoj stavile u funkciju tog uzgoja

Kada bi se cijela Hrvatska bavila uzgojem egzotičnog voća i povrća, Europa još uvijek ne bi pokrila svoje potrebe za tim proizvodima, kazao nam je jedini veliki proizvoðač takvog voća i povrća u Hrvatskoj, vlasnik tvrtke Exotic King Ivan Šulog.

On i supruga Ivana već više od desetljeća u Bistri pokraj Zagreba u plastenicima proizvode 13 vrsta voća i povrća (kwangoo, žutu lubenicu, marakuju, jeja dinju, kiwano krastavac, peruansku jagodu...), a 90 posto toga što proizvedu izvezu u Nizozemsku, Veliku Britaniju, Italiju i Sloveniju. Mjesečni im je izvoz izmeðu 300 i 400 tona, a potrebe su takve da bi isto toliko mogli izvoziti i tjedno.

Domaći je urod jabuka ove godine bolji nego lani; proizvedeno je oko 35.000 tona jabuka, no iako voćari svoj urod trgovačkim centrima prodaju za samo 2,5 kuna po kilogramu, iz inozemstva će nam stići još jeftinije lanjske jabuke.

Unatoč dobrom domaćem urodu jabuka, u hladnjačama diljem Europe neprodano stoji stotinjak tisuća tona jabuka za kojima će posegnuti i hrvatski trgovci.

Domaće jabuke iz ovogodišnje berbe hrvatski će potrošači, pak, početkom zime plaćati po pet, osam ili čak deset kuna za kilogram. I nije problem samo jabuka, nego sveg voća i povrća koje Hrvatska već godinama uvozi mnogo više nego što izvozi.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, koji kažu da smo u prvih sedam mjeseci ove godine hrane i živih životinja izvezli za 580 milijuna, a uvezli za milijardu američkih dolara, kažu i to da uvozimo najviše voća i povrća. Voća i povrća smo u tom razdoblju izvezli u vrijednosti od 21 milijun dolara, a uvezli smo ga 11 puta više, za čak 223 milijuna dolara.

Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Zolike Račmana iz čakovaca prvo je u Hrvatskoj pokrenulo proizvodnju sjemenskog krumpira maðarskih sorti.

Time su se slavonskim ratarima otvorile nove mogućnosti uzgoja kultura koje su do sada bile uobičajene za druge dijelove Hrvatske. OPG Račman nakon dugogodišnjeg iskustva uzgoja konzumnog krumpira prije dvije godine, potaknuti stručnjacima s Instituta za sjemenarstvo u Osijeku i maðarskih stručnjaka iz Keszetelja kod Balatona s kojima godinama uspješno suraðuju, prešlo je na uzgoj sjemenskih sorti.

Zadarska poduzetnica Hana Medin, vlasnica tvrtke "Telluris-Medin" sklopila je ugovor vrijedan 230.000 eura s kineskom firmom Jinweiaoxiang International Trade Co iz Pekinga. Za tu cijenu u Kinu će isporučiti 20 tona puževa koje uzgaja na farmi u Briševu, 250 tona humusa sa svoje farme u Murvici, te 50 kilograma glista – kalifornijskih gujavica. Kad su u pitanju puževi i humus, riječ je o trenutačnoj godišnjoj proizvodnji tvrtke Telluris – Medin, a prvom pošiljkom glista će se isprobati najbolji način njihova transporta.

- Gujavice još nisu išle na tako dalek put pa ne znamo kako će se ponašati u transportu. Za prvi avionski prijevoz bit će u hladnjačama, u svom prirodnom okruženju, humusu, pa ćemo vidjeti je li to dobar način transporta ili trebamo tražiti novi. Do krajnje destinacije, one, dakako, moraju stići žive. Isto je i s puževima, ali s njima nema problema, jer će putovati u stanju hibernacije u kojoj u hladnjačama mogu izdržati i tri mjeseca – govori Hana Medin.

OPUZEN - Berba i otkup lubenica na neretvanskim poljima od Metkovića do Ploča odvijaju se predviðenom dinamikom. Ovo ljeto na području doline Neretve zasaðeno je oko 200 hektara površina, a urod se procjenjuje na oko osam tisuća tona što je, smatraju stručnjaci, dostatna količina za podmirenje potražnje za ovim voćem na dalmatinskom tržištu.

Zasaðeno je tridesetak posto manje površina u usporedbi s prošlom godinom, jer u donjem Poneretvlju prevladavaju nasadi mandarina, a i poljoprivrednici se u velikom broju slučajeva preorijentiraju na stakleničku i plasteničku proizvodnju sezonskog voća i povrća, koja nudi bolju zaradu.

Uzgoj povrtlarskih kultura (i voća) posljednjih je godina sve zastupljeniji u hrvatskoj žitnici - Baranji. Isplativost takve vrste proizvodnje, želja za promjenama i lakši plasman na tržištu natjerali su bivše ratare i stočare na dijametralno suprotan zaokret. Već nekoliko godina udjel povrtlarskih kultura tako je sve zastupljeniji i u Belju.

- Ove godine u Belju je zasaðeno gotovo 100 hektara povrtlarskih kultura, meðu kojima su najznačajnije mrkva, peršin i dinja - kažu beljski stručnjaci, napominjući kako uzgajaju još i mladi kupus, papriku te lubenice. Ističu kako je bitno naglasiti da su presadnice za navedene kulture takoðer proizvedene na Belju, što omogućuje potpunu kontrolu uzgoja. Kako je uzgoj povrća jedan od najzahtjevnijih uzgoja kultura pod “vedrim nebom”, u proizvodnji se koriste sva domaća i svjetska iskustva, od načina uzgoja, sortimenta do poljoprivredne mehanizacije u obradi tla i njezi biljaka.

Toplo lipanjsko podne, polje nadomak Vidovcu i šest gospoða koje postavljaju najlonske vezice po kojima će se uspinjati rajčica, omataju stabljike oko vezica i trgaju suvišne listove. Riječ je o visokoj, konzumnoj rajčici koja se ručno bere i nije za preradu. Prvu berbu mladi gazda Tomica Cafuk očekuje polovicom srpnja – ne bude li tuče!

Poučeni prošlogodišnjim olujnim nevremenima (a slično je počela i ova sezona), poljoprivrednici pušu i na hladno. Kako bi barem donekle zaštitio nasade osjetljive rajčice, T. Cafuk na visoko kolje koje služi za pričvršćivanje vezica postavio je i protugradnu mrežu.