Tržišna budućnost istarskog meda je u Istri

Istarski pčelari od prodaje meda godišnje teoretski mogu zaraditi 1,75 milijuna kuna, no budući da se u Istri prodaje puno meda koji dolazi izvan Istre, prostora za povećanje proizvodnje i bolju tržišnu afirmaciju istarskog meda, s priznanjem njegove kvalitete zaštitom geografskog podrijetla, itekako ima.

Nemalu buru u pčelarskim redovima izazvali su nedavni javni istupi Ivana Bračića, pomoćnika ministra gospodarstva, rada i poduzetništva, u tom Ministarstvu zaduženog za mala i srednja gospodarstva i zadruge, u kojima je naglašavao da se veći dio trgovine medom u Hrvatskoj odvija u »sivoj zoni«, zbog čega državni proračun gubi milijune kuna, a na tržište, meðu ostalim i u ustanove poput bolnica, škola i vrtića, zbog toga dolazi i patvoreni med.

Ovo je Bračić izrekao na konferenciji za novinare u svojstvu predsjednika Koordinacije tvrtki pčelarske proizvodnje, trgovine i distribucije. Hrvatski pčelarski savez već je odgovorio na Bračićeve optužbe, uglavnom opovrgavajući njegove navode, ali se u javnosti moglo čuti i da je ovaj doministrov istup tendenciozan budući da je Bračić utemeljitelj tvrtke PIP, najvećeg otkupljivača i trgovca medom u Hrvatskoj. Iz prepiske, odnosno polemike izazvane Bračićevim istupom, koja se prilično pregledno može pratiti i na internetu, proizlaze i neke zanimljive brojke o razmjerima trgovine medom u Hrvatskoj.

Iz tih navoda proizlazi da se u cijeloj Hrvatskoj pčelarstvom bavi oko 10.000 ljudi, od kojih je 3.300 pčelara u sustavu poticaja. Godišnja proizvodnja meda u Hrvatskoj procjenjuje se na pet do sedam tisuća tona od čega se dvije do tri tisuće tona izvozi. Bračić je vrijednost »hrvatskog tržišta meda« procijenio na - 240 milijuna kuna. Naravno, kada se podaci javno iznose, način njihova iznošenja prilagoðen je svrsi, pa u ovoj aktualnoj polemici nema podataka o tome koliko se meda uvozi, koliko u Hrvatskoj ima košnica, koliki su prinosi, koja je struktura proizvedenog meda po vrstama odnosno kvaliteti, ima li izmeðu posljednjih nekoliko godina bitnijih razlika po ekonomskim mjerilima kada znamo da su po klimatskim i biološkim pokazateljima te godine za pčelarstvo bile itekako različite…

Kako smo uglavnom izvan dosega relevantnih podataka za razinu države, pokušajmo sagledati koliko je značajna istarska »mala kap« u cjelokupnom hrvatskom »slatkom slapu«. Sugovornici su mi Ranko Anðelini i Željko Ravnić, predsjednik i tajnik Udruge pčelara Lipa iz Pazina, jedne od četiri istarske pčelarske udruge, ali najveće i najaktivnije.

Na Pazinštini, kažu oni, evidentirano je oko 2.500 košnica, dok ih u cijeloj Istri ima oko 7.000, a s prosječnim prinosom od 10 kilograma po košnici u 2008. godini, koja je inače bila klimatski izuzetno nepovoljna i proizvodnja meda je lani jako podbacila, teoretski se lani u Istri moglo proizvesti 70 tona meda. Uz prosječnu prodajnu cijenu meda od 25 kuna po kilogramu (cijena varira ovisno o vrsti meda), istarski su pčelari lani teoretski mogli zaraditi oko 1,75 milijuna kuna.

To nije puno ni u usporedbi sa sto puta većom ukupnom hrvatskom proizvodnjom, pogotovo ne u usporedbi s dvjesto puta vrednijim »hrvatskim tržištem meda«, ali ni u usporedbi s drugim poljoprivrednim proizvodnjama u Istri (samo na krumpiru okrene se u Istri barem tri puta više novca). Ipak, pčelari su odabrali baviti se pčelama, medom i drugim pčelinjim proizvodima iako je većini njih to tek hobi, usputna zanimacija i zadovoljstvo, i minimalni dodatni izvor prihoda. Naime, više od 70 posto istarskih pčelara ima do deset košnica, rijetki su koji imaju ekonomski značajnu proizvodnju.

Meðutim, do podatka koliko se u Istri proda meda koji dolazi izvan Istre nemoguće je doći. Sasvim je sigurno, kažu moji sugovornici, da sav med u malim pakiranjima, kakav se nudi u maloprodaji, ugostiteljstvu te u ustanovama poput škola, bolnica, vrtića i drugih, dolazi izvan Istre, jer u Istri nitko ne pakira med u vrećice ili malu plastičnu ambalažu, a riječ je o prilično velikim količinama.

Posljednjih se godina dosta meda prodaje i proizvoðačima medice, no pčelari kažu da neki proizvoðači medice zbog povoljnije cijene radije kupuju 15-20 posto jeftiniji med iz Slavonije i drugih krajeva Hrvatske nego istarski.

Već ovih nekoliko naznaka pokazuje da je u Istri potražnja za medom veća od ponude, odnosno proizvodnje. Takav »odnos snaga« djelomično objašnjava i aktualni sukob na hrvatskom pčelarskom tržištu, u kojemu bi se istarska uloga svela na odbijanje davanja istarskog meda u otkup velikim hrvatskim otkupljivačima jer je cijena koju oni nude - bezobrazno mala. Ako kalkulacija troškova proizvodnje jednog kilograma meda u lanjskoj, prilično teškoj sezoni, iznosi 11,5 kuna, kako se može pristati na otkupnu cijenu od 11 kuna? Istarski pčelari zato radije nastoje sami izboriti pravilno vrednovanje svog meda i povećati prodaju istarskog meda u Istri nego da ovise o veletrgovcima izvan Istre koji nude preniske cijene.

Kako to kane učiniti? Dobar »medij« za takvo što su manifestacija »Dani meda« u Pazinu, koja nema samo promocijsko-edukacijski značaj već i značaj sajma na kome se dosta meda i drugih pčelinjih proizvoda uspije i prodati kupcima koji ciljano dolaze; te program »Medenih točaka«, turistički itinerar nalik već uhodanim vinskim cestama ili putovima maslinovog ulja. Kroz oba ova programa želi se promovirati ponuda meda u manjim pakiranjima, u teglicama od po 250 i 500 grama.

Posljednjih godina počinje se sve više uviðati da pčele i pčelarstvo nisu tek samodovoljna poljoprivredna proizvodnja, već da su zbog oprašivanja pčele važne za uspjeh cjelokupne poljoprivredne proizvodnje. Stoga se pčelarstvo u SAD-u i u nekim zemljama Evropske unije i dodatno stimulira tzv. naknadom za oprašivanje biljaka - pčelari dobivaju 50 dolara po košnici ali ne godišnje, nego za svaku biljnu vrstu koju tijekom cvatnje pčele oprašuju. U nas se na takvo što još ne pomišlja: sve što pčelari mogu dobiti od države je poticaj od 45 kuna po košnici godišnje, i poticaj od dvije kune po kilogramu meda predanog u otkup.

Pomor pčela, koji je u drugim dijelovima svijeta ponegdje dosegnuo i zabrinjavajuće razmjere, u nas se kao prijetnja pojavio tek u naznakama, no ako državne institucije pravovremeno ne pomognu pčelarima u otkrivanju uzroka pomora i ne zabrane odreðene vrste pesticida poput ostalih evropskih zemalja, ni našim se pčelama ne piše dobro. To, kao i potreba uspostava sustava stručne potpore proizvodnji meda i kontrole njegove kvalitete kakvi postoje, primjerice, za proizvoðače vina ili mlijeka, nešto je o čemu istarski pčelari žele razgovarati, »galama« oko trgovine medom u »sivoj zoni« je, barem za Istru, bespredmetna, iako je zabrinjavajuća s obzirom na to odakle dolazi, kažu Anðelini i Ravnić. Ako netko ima primjedbi na med na našem tržištu, logičan je njihov zaključak i poruka, neka malo bolje kontrolira - uvoz meda.

No, i od toliko malo istarskog meda, 90 posto plasira se kroz direktnu odnosno vlastitu prodaju, pčelari ga sami prodaju ili doma (nedavno uvedena zakonska kategorija »prodaje na kućnom pragu«), ili na tržnicama i sajmovima, a rijetki ga uspijevaju plasirati i u maloprodaju. Svega deset posto istarskog meda ide u otkup, i to uglavnom otkupljivačima izvan Istre, u Istri ih gotovo i nema. Otkupna cijena meda puno je manja od prodajne, i ovisno o vrsti lani je iznosila od 10 do 14 kuna po kilogramu.

Glas Istre